Dvojedna knjiga Nikolićevih pesama (sa ilustracijama Jasne Nikolić)
i Bokanovih Priloga iz istorije bogotražiteljske Imaginacije

Izdanje: Studentski kulturni centar i "Hiperboreja", Beograd, 1998.
 



<<<Arhajski Dendi
>>>
                     Dejan Nikolić
Arhajski Dendi

Dragoslav Bokan
Ognjeni Ljiljani
prilozi iz istorije
bogotražiteljske Imaginacije


Jelena Marinkov, Novica Tadić (iz recenzije):
Originalan i samosvojan pesnički glas koji jezik oseća kao svoj apsolutni element, i čije pevanje
liči na anatomski zahvat u pojmovnu strukturu jezika, u razigranom razlaganju zvuka i slike i
ponovnom kondenzovanju u ritmične sklopove i neobične tokove, sugeriše preobilje dionizijskog
duha mladosti i njegove estetske moći. Arhajski Dendi je zbirka uzbudljivih jezičkih tenzija, u
kojoj se kroz apstraktnu, neodoljivu lakoću (koja kadkad liči na pripovesti jednog enfant terrible-a)
čita cela jedna istorija pesništva u malom: čitalac biva uvučen u ruševine citadele nadreali-
stičkog nasleđa, vođen preko simbolističkog univerzuma remboovske žestine i bodlerovske melan-
holije do sublimne ironije u znaku ponovo probuđenog romantičnog genija.


Dragoslav Bokan (iz recenzije):
Između blistave pastorale Jovana Grčića Milenka i crnih vizija Vladislava Petkovića - Disa, tu
negde, možda baš uz Korolijinu (d'anuncijevsku) senzualnu osećajnost, prirodno se smeštaju, sami
od sebe, Dejanovi stihovi. Ako bi se, opet, tražila muzička asocijacija, mogao bi to biti Sibelijus,
ili "Metamorfoze" Riharda Štrausa. Boja bi bila, sigurno, zaslepljujuće bela; kamen - ametist; cvet
- naravno ljiljan; životinja - labud i smrt - herojska. I za dopunu ovog raskošnog pesničkog grba
dodali bismo još samo svilenu teksturu i jednostavan, ali zlatni ram u kome bi nas, svoje drugare,
posmatrale rajske zveri što našoj hrabrosti nude klatno za razbijena, nema zvona naše melanholi-
čne duše.

Petar Bojanić, Pariz (iz recenzije):
...Stvar je u borbi. Za pamćenje i tradiciju i knjigu. Sva opasnost je u zaboravu, u načinu kako se
nešto zaboravlja, šta se zaboravlja, kako se briše i čime se briše. Kada se uzgubi slika, slovo
ili reč koja je njena senka i njen okvir, kada se izgubi simbol koji drži u sebi krv i meso
jednog pokreta ideje - izgubi se pogled, i ruka, i stav. Stav bez stava, poguren, pogan, ni san ni
molitva, ni sila ni strast, ni stav baklje ni stuba ni zastave - stav duga i umora. Sedenje, oslanja-
nje o laktove i lice, kvari pogled i obraz. Stav grbe, krivine, stav kopca koji ne lovi ništa,
ponizan i sam. Stav koji tobože ponire pod stav i gradi mit o unutrašnjem i slavi gnezdo bez potom-
stva i radosti. Umesto stava - predstava. Ostav(a). Ovo je pokušaj da se ponovo stoji, da oko ponovo
pronađe u ovom albumu izvore svojih sadašnjih priviđenja, da pogled učvrsti i smiri. Sa piscem
zajedno da sriče zaboravljena slova, i da se spasi muka...

 

Bogdan M. Lubardić, Beograd (iz recenzije):
U svom neustrašivom jurišu iskrenosti, usijana iskustvom vizionarskog bola, ova knjiga je  zauzela
visinsku kotu Duha sa koje se pružaju tragično izostajući pogledi u horizonte neuvenive
Tradicije Evrope. Ovim opusom je pružen atipičan, ali i neodoljivo izazovan primer jedne uspele
medijacije kulture evropskog Zapada i Istoka kakvim je retko vidimo: postavljene u strogi okvir
kanona odbrane i vitalizacije božanskog načela u metaistorijskom bivanju Evrope, kome i sami
pripadamo po prizivu. Smaragdna aura njene nepatvorene autentičnosti magnetički privlači spone
i spoznajna iskustva Drugog Zapada...